Reakcija Platforme za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske (CROSOL) na glasanje Republike Hrvatske na Općoj skupštini UN-a o hitnom primirju u Gazi

Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Republike Hrvatske izražava nezadovoljstvo s glasanjem Republike Hrvatske u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda protiv rezolucije kojom se traži “trenutačno, trajno i održivo humanitarno primirje” u Gazi.

Uz puno razumijevanje i prihvaćanje stajališta prema kojem navedena rezolucija ima određene manjkavosti, posebice u vidu izostanka osude terorističkih napada Hamasa na teritoriju Države Izrael u kojima su poginule, ranjene i otete stotine nedužnih civila, smatramo neprimjerenim izjašnjavanje Republike Hrvatske protiv uvođenja hitnog humanitarnog primirja. Rezolucija je, unatoč svojim nedostacima, imala za namjeru uvesti prekid vatre i zaustaviti stradanje još većeg broja nedužnih civila u Gazi te osigurati uspostavljanje humanitarnih koridora za pružanje međunarodne pomoći. Glasanjem protiv rezolucije šalje se pogrešna poruka kojom se Republika Hrvatska jasno svrstava na stranu jedne strane u sukobu, koja iako ima pravo na samoobranu i zaštitu svojih građana, svojim vojnim akcijama također dovodi do stradavanja tisuća nedužnih civila koji nemaju mogućnosti napustiti teritorij Gaze. Iako je legitimno da pojedine države, uključujući Republiku Hrvatsku, imaju stav koji se ne podudara u potpunosti sa sadržajem rezolucije, smatramo da se navedena poruka mogla postići i suzdržavanjem od glasanja umjesto njezinim eksplicitnim odbijanjem.

Iz perspektive mirotvorstva, koje je jedna od vrijednosti navedenih i u članku 3. Ustava Republike Hrvatske, prekid vatre i uspostava primirja između sukobljenih strana uvijek je prvi, nužni i neophodni uvjet pronalaska političkih rješenja vojnih sukoba. Selektivni pristup u provođenju mirotvornih politika, u kojima se stajališta država o pojedinim sukobima temelje na geopolitičkim savezništvima umjesto na načelima međunarodnog humanitarnog prava i vrijednostima definiranim Općom deklaracijom o ljudskim pravima posljedično vode i do dugoročnog slabljenja i urušavanja međunarodnog poretka te smanjenja povjerenja građana u međunarodne institucije. Međunarodne institucije i nacionalne države morale bi uvijek kao najvažniji prioritet u svom političkom djelovanju imati zaštitu ljudskih života i fundamentalnih
ljudskih prava.