Povodom jačanje epidemije COVID-19 korona virusa na teritoriju Europe, a poglavito među članicama Europske unije – izražavamo zabrinutost prvim reakcijama članica koje su, što je do neke mjere i razumljivo ali se ne može opravdati, počele iracionalno štititi samo tzv. nacionalne interese, ignorirajući da se ovdje radi o globalnoj pandemiji koju je nemoguće riješiti samo na nacionalnoj razini.
To se primarno vidi u velikom oprezu vezano za distribuciju i proizvodnju medicinske opreme. Razumljivo je da članice mogu kao prioritet staviti zaštitu vlastitog stanovništva, ali poruke koje govore o manjku solidarnosti s drugim ugroženima podrivaju međunarodnu solidarnost koja je nužna da bi se ova pandemija savladala.
Podržavamo dosadašnje napore institucija Europske unije i svih država članica, ali smatramo da je nužno unaprijediti dosadašnje aktivnosti i osnažiti politike međunarodne solidarnosti kako bi se ova kriza što je moguće brže prebrodila.
U tom smislu, tražimo da RH kao predsjedavajuća Vijećem Europske unije sazove izvanrednu sjednicu Europskog vijeća na kojoj će čelnici zemalja donijeti odluke o zajedničkoj reakciji EU na trenutnu krizu i to na način da će:
- EU učiniti sve što je u njenoj moći da zaštiti svoje građane od obolijevanja tako da će osloboditi dodatna sredstva usmjerena na rad javnog zdravstva
- okupiti na jednom mjestu svu raspoloživu medicinsku i zaštitnu opremu koja se proizvodi na razini EU i dogovoriti da članice 90% proizvedene opreme imaju pravo zadržavati na nacionalnoj razini, a 10% mora biti namijenjeno za brze intervencije u europskim i globalnim žarištima koja izmiču kontroli (npr. sada Italija, Iran)
- članice dati financijsku podršku fondu solidarnosti koji je nedavno osnovala Svjetska zdravstvena organizacija
- uz najavljene ekonomske mjere iz EU i nacionalnih proračuna, Europsko Vijeće treba apelirati na privatni sektor s velikim zalihama kapitala, kao i onom koji neće biti pogođen ovom krizom da doprinese donacijama javnim financijskim fondovima koji nastaju kako bi ublažili negativne socio-ekonomske posljedice
- dugoročno raditi na jačanju sustava civilne zaštite, posebno u onim članicama koje su taj sustav zanemarile
- pokazati solidarnost prema izbjeglicama i migrantima na vanjskim granicama EU te u prenapučenim kampovima, koji predstavljaju posebno ugroženu skupinu obzirom na nedostatne higijenske i zdravstvene uvjete u kojima se nalaze
Bez jasnog opredjeljenja da će se ova kriza savladati kroz globalno partnerstvo, broj izgubljenih ljudskih života bit će puno veći. Europska unija mora pokazati solidarnost i s globalnim jugom i zemljama u razvoju diljem svijeta, u kojima će intenzivnije širenje virusa tek uslijediti, a koje posjeduju manje resursa za borbu protiv pandemije i slabiju infrastrukturu javnog zdravstva; čime će osnažiti svoju ulogu kao globalnog lidera u politikama solidarnosti te razvojne pomoći i suradnje.