“Potres je redom porušio dimnjake u središtu Zagrebu i nametnuo nužnost obnove. No, kako ljudima vratiti grijanje, a ujedno odgovoriti na izazov klimatskih promjena? Je li povratak na staro, grijanje na plin, ujedno rješenje za budućnost? Europska unija kaže da nije. Naime, EU planira smanjiti emisije stakleničkih plinova najmanje 50 do 55% do 2030, te postići klimatsku neutralnost do 2050.
Ako Unija želi ostati na putu sukladnom Pariškom dogovoru o klimatskim promjenama, zadržavanju porasta temperature na oko 1.5 C, prirodni plin se mora izbaciti iz grijanja do 2040., ističu iz Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i okoliš Fakulteta strojarstva i brodogradnje i Regionalne energetske agencije Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA). Upravo zato predlažu uvođenje centraliziranog toplinskog sustava u središte Zagreba, umjesto obnove starih dimnjaka.
“Nije to ništa novo. Znamo da se veliki dijelovi Zagreba već odavno griju na CTS preko zagrebačkih toplana, uključujući cijeli Novi Zagreb. Ono što mi predlažemo je da se taj sustav proširi i na središte grada. Potrebno je provući toplovod ulicama te provući vertikale kroz stubišta i postaviti toplinsku stanicu u svakom stanu”, ističe profesor Neven Duić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje.
Toplovod bi se spojilo na mrežu toplane TE-TO Zagreb. Već i ovakvo grijanje je niskougljično, s obzirom da je riječ o kogeneraciji, koja koristi otpadnu toplinu iz procesa proizvodnje električne energije, a dodatna je prednost što je u ovakve sustave kasnije lako dodati obnovljive izvore energije.
Iako udio emisija iz grijanja u Hrvatskoj u odnosu na ukupne emisije iznosi oko 15%, i promet je primjerice problematičniji, i smanjenje ovih emisija svakako bi i Hrvatsku dovelo bliže klimatskoj neutralnosti. “CTS sustave je jednostavno dekarbonizirati korištenjem otpadne topline, geotermalne i solarne energije. Zagreb leži na geotermalnoj energiji, kao i cijela Sjeverna Hrvatska. Imamo najbolji potencijal za geotermalnu energiju niskih temperatura, 80 do 120 stupnjeva, u Europi. U te sustave lako se može dodavati i solarna energija. Danci su razvili solarne toplane, a ako mogu Danci, zašto ne bismo mogli mi”, pita se Duić.
I u Hrvatskoj već radi jedna mala toplana na solarnu energiju i to u Vukovaru.
Imamo fenomenalan potencijal za solarne toplane jer osim sunca imamo i dovoljno prostora. Naime, da se zimi koristi solarna toplana potrebno je skladištenje topline, a za to je potreban prostor, otprilike veličine nekoliko nogometnih igrališta”, opisuje Duić. Rješenja mogu biti raznovrsna pa tako postoji i opcija grijanja na toplinu iz otpadnih voda, kao što se već grije cijeli Stockholm.
“Puno je lakše dekarbonizirati cijeli grad, nego kuću po kuću. Solarni paneli na zgradama proizvodit će struju, a kolektori grijati vodu, no za grijanje je potrebno drugo rješenje. Dizalice topline su dobro rješenje, no za pojedinačne kuće. Za gradske centre je u svakom slučaju toplana najbolje rješenje”, kaže.
U Danskoj se primjerice čak 64% kućanstava grije na centralne toplinske sustave, a i EU je u strategiji za grijanje i hlađenje istaknula centralizirani toplinsku sustavi (CTS) kao najbolje tehničko rješenje za gusta naseljena gradska područja, kakvo je i središte Zagreba.
Povratak na staro, obnova dimnjaka i uvođenje kondenzacijskih bojlera, koštala bi po stanu oko 45 tisuća kuna. Ministarstvo graditeljstva je u prijedlogu Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Zagreba i okolice zagovaralo to rješenje. Prema računici za provođenje toplovoda po centru i ostale radove na otvorenom bilo bi potrebno 15 do 19 milijuna eura, no autori prijedloga Ističu i kako novac za ovo rješenje već postoji. Naime, Gradu Zagrebu, točnije Urbanoj aglomeraciji Zagreb, je kroz mehanizam Integriranih teritorijalnih ulaganja (ITU) već je dodijeljeno 80 milijuna eura.
“Postoji opasnost da ćemo taj novac morati vratiti EU jer ih nećemo znati iskoristiti”, kaže Duić. U brojku nisu uračunati troškovi u pojedinačnom stanu. U stanovima koji imaju uvedeno centralno grijanje, a takvi su u većini, potrebno je umjesto plinskog bojlera staviti toplinsku stanicu, što bi također moglo građanima subvencionirati.
Kao najveći problem ispada što bi za izvedbu ovakvog sustava trebalo godinu do dvije dana vremena, te treba prijelazno riješiti grijanje za sljedeću zimu. To bi se moglo riješiti uvođenjem električnih bojlera, napisali su stručnjaci s FSB-a i REGEA-e u prijedlogu koji su poslali Gradu Zagrebu, nadležnim ministarstvima i HEP-u. Prijelazno rješenje u vidu električnih bojlera predložili su i iz Udruženja hrvatskih arhitekata.
“U Hrvatskoj je cijena plina jako subvencionirana. To rješenje nije održivo na dugi rok i očekuje se da će cijena plina barem dvostruko poskupiti u sljedećih deset godina. Nadamo se da država neće na još jedan način kroz obnovu Zagreba opet subvencionirati plin. Ova situacija nakon potresa je svakako prilika da se ubrza energetska tranzicija Zagreba i iskoriste potencijali koje imamo”, zaključuje Duić.”, piše Marina Kelava za H-alter.
