“Vladajuća koalicija, odnosno HDZ i “žetončići” svih boja, prejudicirajući drugi val pandemijske krize na jesen, što bi onemogućilo održavanje izbora u regularnom, ustavnom roku, suglasila se da je ljeto pravo vrijeme za izbore, pogotovo jer je Plenkovićev tim iz Banskih dvora, kako prepotentno tvrde, ostvario sve svoje ključne ciljeve. Pokazali su kako se treba nositi s krizom bez presedana, kako u takvoj krizi adekvatnim mjerama zaštititi gospodarstvo i očuvati radna mjesta, na sve izazove vlada je znala odgovoriti, i sada, kada to povoljna epidemiološka slika dopušta, žele ići po novo povjerenje građana za drugi mandat, kako bi se mogli fokusirati na brzi i djelotvorni oporavak gospodarsva. Tako to govore vladini apostoli, od prvog do zadnjega, znajući da od viška prepotencije i viška neistina HDZ nikad glava nije boljela, još od vremena kad je u stranci i državi taj čuveni kredo (” ja ne govorim laži, samo ponekad ne govorim istinu, a to je puno pristojnije”) patentirao neponovljivi Andrija Hebrang.
Velikodušno su “zaposlili” i predsjednika Zorana Milanovića teškom zadaćom da, između četiri moguća datuma ( 21. i 28. lipnja, 5. i 12. srpnja ) koja mu serviraju, odabere jedan, i da se zbog toga osjeća važnim…
Što je to ključno ova vlada postigla, koje je to ciljeve ostvarila da bi na njima, kako očekuje, izborno profitirala?
Čak i ono u čemu smo mislili da je Plenković najbolji, njegova međunarodna politička pozicija i snalažljivost, i to je krajnje upitno. Hrvatsko predsjedanje Vijećem EU-a, najavljivano kao vrhunac Plenkovićevog premijerskog mandata, pretvorilo se u pravi debakl! Portal European Viewsnaziva ga pravom katastrofom. Prema tome, Andrej Plenković nije ni na domaćem ni na mešđunarodnom terenu odigrao utakmicu koja bi ga kvalificirala za “drugo kolo”. Kod kuće je kolekcionirao afere i mijenjao ministre kao košulje, a u EU je pokazao nevjerojatan deficit liderske inicijative, potpuno nesnalaženje u artikuliranju i iniciranju neke zajedničke pandemijske politike EU-a, koju bi karakterizirala solidarnost i empatija s najpogođenijima. Ništa od toga nismo vidjeli kod hrvatskog premijera, a čak je i summit o zapadnom Balkanu, najavljivan kao vrhunac hrvatskog predsjedanja EU-om, odrađena traljavo i bez spomena “politike proširenja” koja je bila navodno hrvatska agenda, te zaključena ispod razine očekivanja svih zainteresiranih.”, piše Davorka Blažević za portal Tris. Cijeli članak dostupan je na poveznici.
